Razlikujemo više vrsta salata, a najpoznatija podjela je na puterice i kristalke. Zanimljivo je da je salata kristalka selekcionirana tek u 19. stoljeću, iako se salata kao namirnica spominje još u starom Egiptu. Salata je ujedno i prvo povrće koje se uzgajalo u zaštićenim prostorima.

Pri pripremi jela, treba izbjegavati duže zadržavanje salate u vodi, jer se tako izlučuju korisne tvari. Zeleni listovi bogatiji su vitaminima od listova unutar glavice, a lisne žile imaju više kalijeva i natrijeva citrata i vlakana. Od vitamina najzastupljeniji je vitamin C, dok je od minerala salata bogata natrijem, kalijem, željezom, magnezijem i kalcijem.

Osim toga, salata sadrži dosta limunske i jabučne kiseline, što joj daje dobar okus. S druge strane, gorak okus joj daju neke druge kiseline, koje uz to pospješuju probavu i otvaraju apetit.

Salata je naročito korisna za rad srca i bubrega, a krvni tlak snizuje. Povoljno djeluje i na napetost živaca, te na kašalj.

Najčešće se koristi svježa jer se tako najbolje iskorištava njezina hranidbena vrijednost. Zanimljivo je da se u Americi servira prije jela, kod nas uz glavno jelo, a u Francuskoj iza glavnog jela.

U našoj ponudi se osim puterica i kristalki može naći i neke druge vrste salate, sve aktualnije. Riječ je o tipovima lollo rosso, hrastov list i bellagio. Više pogledajte u rubrici "Sjeme povrća".